31.05.2010. Svečana akademija povodom 50 godina umetničkog stvaralaštva slavonsko-srpskog umetnika Branka Radunkovića održana je u subotu u sali Kulturno-turističkog centra „Dositej Obradović“. Svečanosti su, osim brojnih zvanica, prisustvovali i gosti iz čitave Srbije, odnosno Šumadije, Banata, Srema, Bačke, Slavonije, a bilo ih je iz Nemačke i daleke Amerike.
Rođeni Slavonac, usled ratnog vihora devedesetih godina, kada mu je u Slavoniji uništeno sve, i kuća i galerija, „spas“ je, zajedno sa suprugom Jovankom, potražio sa druge strane Drine, u Srbiju, a u Prnjavor se doseljava ’97. godine. Proteklih 50 godina, iako hendikepiran, bez ruku, izrađuje najpreciznije makete crkava i dvorova.

Ovaj vrsni umetnik često u šali zna da kaže da se priroda poigrala sa njim, ali ga je, sa druge strane, nagradila ogromnom snagom koja, zaista, čini čuda, nagradila i velikom voljom i ljubavlju koje ga čine i velikim čovekom i velikim umetnikom.
Tokom devedesetominutnog programa u Brankovu čast, koliko je svečanost trajala, smenjivali su se njegovi prijatelji, muška i ženska pevačka grupa „Zora“, srpski ansambl „Smilje“, pevačka grupa „Žubor“ i Kulturno-umetničko društvo „Batočina“.
Veoma inspirativno o „Malom Branku“, kako ga prijatelji iz milošte zovu, govorio je episkop Budimski Gospodin Lukijan, a prisutnima je suze na oči svojim sjajnim recitovanjem naterao mali Stefan Dobraš, učenik trećeg razreda osnovne škole u Borči.

- Znam da ništa ne može zameniti Brankovu voljenu Slavoniju i njegov rodni Brezik, jer je majka jedna, ali se nadam da je on u Šumadiji, u batočinskom Prnjavoru, pronašao i ljubav, i veru, i nadu, i drugi dom. Ako je Slavonija njegova majka, onda je Šumadija njegova brižna i voljena sestra, rekao je, otvarajući akademiju, Radiša Milošević, predsednik opštine Batočina, i dodao da se svi mi srećemo sa nevoljama u životu i radu, ali da Branko treba da nam bude najbolji primer kako se voljom i verom mogu savladati i najveće prepreke.